Jedan od najozloglašenijih
serijskih ubojica u povijesti. U
ranijoj dobi bio je aktivan u
zajednici i odličan učenik.
Studirao je pravo i bio je vrlo
cijenjen u akademskoj zajednici,
na tragu da postane vrlo
uspješan odvjetnik. U svojim
kasnim tridesetima počinio je
prvo ubojstvo. Tijekom70-ih i
80-ih silovao je i ubio više od 30
djevojaka. 10 godina je bio
neuhvatljiv i vješto je izbjegavao
policiju, često mjenjajući mjesta
prebivališta. Uhićen je sasvim
slučajno, prilikom rutinske
kontrole vozila zbog tehničke
neispravnosti. Na suđenju je
otpustio odvjetnika i branio se
sam, u pojedinim fazama suđenja
vješto manipulirajući porotom ali
je unatoč tome proglašen krivim i
osuđen na smrt, odnosno
pogubljenje na električnoj stolici.
Nakon više od deset godina
poricanja i veza sa bilo kakvim
ubojstvima, konačno je priznao
da je ista i počinio. Pogubljen je
1989. godine u 17.00 sati na
električnoj stolici. Nikad nije
izrazio kajanje za ubojstva koje je
počinio.

Da vam odma kazem svijet bez ratova je nemoguc.od kad su nastali ljudi u sebi nose pohlepu,mrznju,zavidnost i zbog toga nastaju ratovi (obicno zbog pohlepe).ljudi su jednostavno takvi.po tome nismo drukciji od zivotinja i sve dok postiji makar jedan mocan covjek pun pohlepe ratova ce biti.....

kad ti nesto ispadne iz ruke padne na pod.kada skocis padnes to su zakoni fizike ali ne nuzno ovog planeta to su zakoni koju su si ljudi utuvilu u glavu od pocetaka i sad je pre kasno da se to promijeni ali da svi ljudi misle da se moze skociti 100 metara to bi mogli ljudi su stvorili zakone zbog svojih mentalnih ogranicenja

PETER STUBB (blizina Cologn-e, 1573. g.)
Njegovo priznanje je izmamljeno mučenjem. Priznao je da je bio vukodlak već od svoje 12 godine kada mu je sam Vrag dao magični pojas koji ga pretvara u vukodlaka. Hranio se na stoci, a navodno je pojeo i 13ero djece i dvije trudne žene. Njegov teror trajao je 25 godina sve dok ga lovci nisu uhvatili kao vuka, a prepoznali su ga kad je skinuo svoj magični pojas. Njegova kćer i ljubavnica su uhvaćene kao sudionici tom groznom zločinu, osuđeni su, obezglavljeni i spaljeni.
GILLES GARNIER
Spodoba pod ovim imenom svojevoljno je priznala ubojstvo dva dječaka od nebrojeno nađenih tjelešaca u području Dole, u ljeto 1573. godine.
Djelomično raspadnuta trupla djece su se počela pojavljivati u tom području, a mnogi seljani su prijavili viđenja stvorenja sličnog vuku s Garnierovim licem. U studenom te godine izdana je dozvola seljanima da pronađu i ubiju tu zvijer. Skupina seljaka slijedila je užasnute krike djevojčice u kombinaciji s zvukovima zvijeri iz šume. Pronašli su je, iznad nje se još nalazilo to stvorenje, zadajući joj teške rane, no opazivši masu koja im se približavala, vukodlak je pobjegao.
Nekoliko dana kasnije kada je nestao 10ogodišnji dječak u blizini Garnierove kuće, on i njegova žena su uhićeni. Na suđenju je Garnier priznao nekoliko ubojstava, kao i činjenicu da je on u biti vukodlak. Čak je priznao da je kući odnio ostatke jednog od tijela koje su on i njegova žena pojeli. 1574 godine oboje su spaljeni.
JEAN GRENIER
Jean Grenier bio je mentalno retardiran pastir u blizini Bordeaux-a. U tom su području djeca netragom nestajala, a dojenčad ukradena iz njihovih kolijevki.
Uskoro su počele glasine o užasnom biću s crvenkastim krznom, a Grenier se hvalio kako je u vučjoj koži ubio više od 50 djece. Jeanne Gaboriaut, koja je radila s Grenierom, posvjedočila je kako joj je rekao da uz pomoć magičnog pojasa (opet taj magični pojas) se može pretvoriti u vuka.
1604. Grenier je osuđen kao vukodlak i zatvoren u lokalni samostan gdje je živio do svoje smrti u dvadesetoj godini života.
ZVIJER GEVAUDANA
Između lipnja 1764. godine i lipnja 1767. godine područje Lozere (jugoistok Francuske) potresla su stravična ubojstva, uglavnom žena i djece. Oni koji su vidjeli ubojicu opisivali su ga kao veliku zvijer sličnu vuku, s kratkom crvenom kosom i njuškom svinje. Za razliku od napada običnog vuka, ovaj ubojica je imao užasnu naviku čupanja grkljana žrtvama prije nego bi ih pojeo ili samo rastrgao.
Narod je bio u panici a kralj Luj 15. je poslao poznatog lovca Denneval-a u pratnji 6 treniranih lovačkih pasa da ubije tu zvijer. No to nije dalo rezultata. Zvijer nije ulovljena.

Krvoproliće je došlo kraju, bar su tako mislili kad je Antoine de Beauterne pronašao tu navodnu zvijer. Zvijer je u biti bio vrlo veliki crni vuk kojeg su ubili. Tijelo mu je bilo dugačko preko metra i po a težio je oko 65kg. Zvijer je donesena pred kralja, no krvoproliće tu nije stalo.

U lipnju 1767. godine čovjek po imenu John Castel pronašao je još jednog ogromnog vuka u kojem su pronašli dva srebrna metka koja su ispaljena u vukodlaka, što im je nedvojbeno dalo na zaključak kako je vukodlak u biti malo veći vuk. Vuka su donijeli u grad i pokopali. John-ov pištolj se još uvijek nalazi u maloj lokalnoj crkvi.
No mnogi ljudi smatraju kako iz ovi h zločina stoji nešto ili neko drugi doli taj vuk. Čak postoji teorija kako su za ta ubojstva krivi serijski ubojice, dakle ljudi, koji su se skrivali iza pojavljivanja vukova u tom području.
Naravno, najraširenije mišljenje je ipak ono o vukodlaku.

mi na zemlji zivimo 24 sata na dan 7 dana u tjednu 365 dana u godini a poklanjamo joj samo jedan dan.ona je nama dom i da nema nje nebi bilo ni nas ali mi ni na taj dan ju ne poštujemo.zar to nije nepošteno?moja teorija je da ce zemlja jednom kad svati sto radimo od nje,koliko ju zagađujemo,uništavamo itd.jednostavno ce nas baciti sa sebe (slikovito receno)nastat ce potresi i svi cemo umrijeti ili bar 6 milijardi ljudi jel ono sto mi radimo nasem planetu samo se nakuplja unutra dok jednom nece explodirati i pobit nas sve nikakva atomska sklonista ni nista nece pomoci....kazem vam ja ili se mi moramo poceti mijenjati ili ce zemlja promjeniti nas...

Evo par stvari koje su mi se nedavno desile...
Ormar za knjige...
U kuci imamo puno knjiga i na najgornjem katu imamo jedan ormar s knjigama.ima tri staklena vratasca.prvo je zasebno a druga dva su spojena i pregradom ogradena od prvog vratasca.iza prvih vratasca ima dosta knjiga a jedna od njih je povjest svijeta br.16 (ima ih 18)
u drugoj polici je povjest svjeta br.1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,17,18
16 je oduvjek bio u prvoj polici.pograj tih knjiga su knjige umjetnosti.ja uzeo knjigu stari vijek prolisto i iso vratit do pov.svjeta 18.uspio sam ali kad sam pogledao tamo gdje sam ja stavio umjetnost starog vijeka bila je 16.knjiga povjesti svjeta koju sam vidio u prvoj polici,a odjednom je bila tu a stari vijek je bio na istom mjestu od kojeg sam ga uzeo!ima jos toga al o tome kasnije ako imate zanimljivu pricu napisite u kom

Ljudi molim vas, nemojte citati i gledati materijal koji slijedi ako ste psihicki nestabilni, ovo nije sala, ovo sto cete procitati i vidjeti moze imati negativni psiholoski utjecaj na vas.

Pozdrav jeste li čuli za slučaj Annelise Michel? Tko je bila ta mlada djevojka? Što se zapravo sa njom događalo i zašto je mučenički umrla?

Annelise Michel je bila djevojka koja je bila iz stroge kršćanske obitelji rođena je 21.9.1952. ,a umrla je 1.6.1976. 1968. život joj se promijenio doživjela je napad demona koji su je opsjedali te se stalno grčila i nije bila u stanju da kontrolira svoje tijelo. Otišla je doktoru i on joj je dijagnozirao epilepsiju pa je i neko vrijeme bila u bolnici. Uskoro su napadi postali sve učestaliji i viđala je demonske grimase tijekom dnevnih molitvi ,a i često su je pratili glasovi koji su joj govorili da "gori u paklu". Jednom je doktoru spomenula demone koji joj daju naredbe ,doktori su vidjeli da joj nema pomoći te su utvrdili po znakovima da ima epilepsiju.
U ljeto 1973. njezini roditelji su posjetili svećenika te zatražili da se na Annelise obavi egzorcizam. Ali zahtjev je odbijen te im je svećenik dao savjet da Annelise nastavi s liječenjem. 1974. godine nakon nadziranja Anneliese svećenik Ernest Alt zatražio je dopuštenje za egzorcizam od Vircburškog biskupa. Egzorcizam je odbijen ali napadi nisu prestajali ,a njeno ponašanje je postajalo sve čudnije. U kući njezinih roditelja u Klinbergu stalno je vrijeđala, grizla i fizički napadala članove obitelji i ostale posjetitelje. Odbijala je jesti hranu jer joj demoni nisu dopuštali ,spavala je na kamenom podu, jela je muhe, pauke i ostale kukce, a i pila je vlastitu mokraću.
Nakon što je dokazano da je opsjednuta i rujnu 1975. godine biskup je dopustio da se nad Anneliese izvede tzv. "Veliki egzorcizam" njegova osnova je bio "Rimski ritual". Odlučeno je da će se izvršiti egzorcizam nad Anneliese tako da je od 1975. do 1976. godine imala jedan ili dva egzorcizma tjedno. Njezini napadi su bili toliko snažni da su je tokom egzorcizma trebali držati tri muškarca ili čak vezat lancima. Nakon nekog vremena sve je nakratko prestalo. Poslije joj se stanje pogoršavalo napadi su se nastavili, često je bila paralizirana, padala je u nesvijest. Egzorcizam je trajao više od deset mjeseci ,a tijekom tih deset mjeseci Anneliese je opsjedalo nekoliko demona Lucifer, Nero, Juda, Legija, Cain, te neke od prokletih duša Hitler i Fleischmann. Tijekom egzorcizma Anneliese je imala vizije i prikazanja Isusa, Majke Božje, drugih Svetaca i anđela. Posljednjeg dana egzorcizma to je bilo 30. lipnja 1976. godine Anneliese je jako patila s tim da je imala groznicu."Molitva za odrješenje" je njezina zadnja izjava za egzorciste tijekom egzorcizma, a za majku "Majko bojim se". To je njezina majka snimila na dan njezine smrti u podne 1. srpnja 1976. godine.
Svećenik Ernest Alt obavijestio je biskupa ,a istraga je počela. Prema riječima forenzičara "Anneliese je gladovala do smrti". Specijaliti su tvrdili da je Anneliese uzimala hranu tjedan dana prije smrti preživjela bi (kada je umrla težila je 30 kg). Svećenici su pokušavali dokazati da je bila opsjednuta puštajući snimke(koje su snimili tijekom egzorcizma),kada su pustili snimku zvučalo je kao svađa dvaju demona Hitlera (tako se je nazvao u snimci) i Frankisha.
Neki stručnjaci tvrde da bi egzorcizam uspio da nije uzimala lijek Tegretal koji joj je prouzrokovao izumiranje crvenih krvnih zrnaca.
Komisija Njemačke biskupije objavila je da Anneliese nije bila opsjednuta, ali to nije razuvjerilo vjernike od podrške za njenu borbu, a i mnogi su vjerovali kako njeno tijelo nije našlo mir. Njezin leš je ekshumiran pola godine nakon njezinog pokopa zbog toga jer se jednoj časnoj sestri ukazala Anneilese ukazala te joj rekla kako joj se tijelo ne raspada a time bi se dokazalo da je bila opsjednuta demonima. Ali rezultat ekshumiranja je bio da se tijelo prirodno raspada.
Danas je Annelieseino groblje svetište u Njemačkoj.
Evo video koji prikazuje audio snimku i slike tijekom egzorcizma (sjetite se upozorenja na početku posta).

sigili su znakovi demona.svaki demon ima svoj sigil ali sigili ne sluze samo za raspoznavanje demona nego i za prizivanje demona.demona se obicno priziva preko lucifera na nacin da se odabere demon kojeg se zeli prizvati zatim se nacrta njegov sigil na papir i meditira se nad njim izgovarajuci molitvu koju sad necu napisati.iako je u to tesko povjerovati vecina demona nam je spremna pomoci....nastavak sljedi

Vecina ce ljudi reci:"kada zatvoris oci vise se nema nista vidjeti"ali to nije tocno ako pogledamo zatvorenih ociju (ovo zvuci cudno)u mrak mogu se vidjeti stvari koje se nemogu vidjeti otvorenih ociju npr ja u mraku vidim munje i zlatni strop i svjetlecu kuglu i razne stvari (morate se koncertrirat jel se moze desit da vi zamisljate prizore)kada ovo savladate gledanje u mrak vam moze biti zabavno......

Farmer Tom Gorman, supruga Ellen i dvoje djece bili su zadovoljni novim domom. U jesen 1994. uselili su se na farmu od 480 jutara u izoliranom području sjeveroistočnog Utaha. Htjeli su se maknuti iz malog grada u Novom Meksiku gdje su ih stanovnici stalno ogovarali. Tom je bio uspješan farmer koji se bavio hibridnim uzgajanjem stoke. Uzgajao je skupocjena goveda poput pasmina crnog angusa i simentalskih goveda od kojih je svako vrijedilo više od 1000 dolara. Farma je smještena na slabo nastanjenom području pokraj gradova Roosevelta i Vernala gdje se nalazi mnoštvo indijanskih rezervata. Prijašnji vlasnici živjeli su u Salt Lakeu Cityju. Iako je farma u njihovom posjedu 20 godina, od 1987. je nenastanjena.

Tijekom razgledavanja novog doma, Gormani su zamijetili da kuća ima četvero vrata. Iznenadili su se kada su shvatili da je za svaka vrata bio privezan jedan pseći lanac. Pomislili su kako su prijašnji vlasnici imali jednog psa kojeg su pomicali od vrata do vrata da ga sačuvaju od vrućine Sunca. Kasnije su saznali da su kuću zaista čuvala četiri snažna psa od kojih je svaki bio na jednom ulazu. Dok su razgledavali unutrašnjost primijetili su velike brave na vratima. U središtu kuće, vrata hodnika bila tu također zabravljena.

NEUNIŠTIVI STVOR

U jednom od tih jesenskih dana useljavanja, dogodio se prvi incident koji je šokirao Gormanove. Dok su iskrcavali namještaj iz kamiona na poljani su odjednom ugledali nestvarnu životinju. Silueta životinje izgleda je mnogo veća od kojota. Bila je sive boje i mokre dlake. Na udaljenosti od 360 metara shvatili su da se radi o vuku. Golemom vuku. Dosezao je visinu manjeg konja. Na tom području nije bilo vukova, tako da ih je prizor iznenadio. Golemi vuk mirno se šetao poljem. Približio se na udaljenost od 45 metara. Pomislili su da se radi o nečijem kućnom ljubimcu.

Vuk je krenuo prema toru sa skupocjenim govedima. Ostala goveda počela su uznemireno poskakivati. Jedno znatiželjno govedo provuklo je glavu kroz ogradu tora. Bilo je prekasno. S nevjerojatnom brzinom vuk je otvorio svoje ralje. Uhvatio je nesretno govedo za glavu, pokušavajući ga izvući kroz ogradu. Gormani nisu mogli vjerovati svojim očima. Brzo su reagirali. Tom je zapovjedio sinu da donese iz kuće magnum, moćan pištolj s kalibrom od 9 mm. Nanišanio je prema trbuhu opasne životinje. Pucao je jednom, drugi put i treći put. Tek tada golemi vuk je otpustio glavu goveda. Glava goveda krvarila je na sve strane. Vuk je mirno stajao, nije krvario i nije ispuštao nikakve zvukove. Obitelj je bila prestravljena. Tri metka, ako i ne bi ubila životinju, barem bi je teško ranila. Uslijedio je četvrti pogodak. Tom je ciljao pokraj srca. Opet ništa.

Tom je povikao sinu da ode u kuću po lovačku pušku. Ubrzo je dodao ocu oružje. Tom je bio iskusan lovac. Peti metak pogodio je vuka. Tom je zapucao i šesti put. Šest pogodaka trebalo bi srušiti i sjevernog jelena. Ovaj put metak je odlomio komad mesa koji je pao na travu. Životinja je i dalje mirno stajala bez ikakve vidne reakcije. U tom trenutku vuk se samo nezainteresirano okrenuo i uputio stazom prema šumi odakle je i došao. Tom i Tad odlučili su krenuti za njim. Naoružani, slijediti su njegove tragove. Došli su do blata pokraj rijeke gdje se vidjelo da su tragovi dublji. Na tom mjestu odjednom prestaju. Vuk kao da je ispario. Vratili su se natrag na mjesto okršaja. Pronašli su komadić mesa koje je metak odlomio od vuka. Tu ih je čekalo novo iznenađenje. Meso je izgledalo staro i trulo kao da je na Suncu bilo već nekoliko dana. Bio je to početak nestvarnih događaja.

PARANORMALNO CARSTVO

Unutar kuće nestajale su razne stvari i zatim bi se opet neobjašnjivo pojavljivale. Ellen je jednom otišla do obližnjeg grada kupiti namirnice za nekoliko tjedana. Nakon povrataka, uzela je namirnice iz torbe i posložila ih je u ostavu. Zatim je otišla u kupaonicu. Kada se vratila natrag, sva hrana nalazila se opet u torbama kao da ju nikada nije ni pospremila. U drugom slučaju donijela je četku i ručnik u zaključanu kupaonicu. Poslije kupanja više ih nije mogla naći. Nakon nekog vremena pronašla ih je u mikrovalnoj pećnici. Tom je proživljavao slične stvari. Dok bi radio u polju ponekad se znao odmoriti. Nakon toga nije mogao više pronaći svoje alate. Našao bi ih danima kasnije na visokim krošnjama drveća kao da ih je netko gore postavio pomoću dizalice.

Tajanstveni glasovi opsjedali su imanje. Govorili su čudnim jezicima. Tonalitet glasova zvučao je kao nekakvo izrugivanje. Gormanovima je izgledalo da glasovi dolaze iznad njihovih glava. Kroz neko vrijeme vidjeli su razne prikaze i nekakva bića od sjene kako se kreću kroz kuću. Agonija se nastavila. Gormani su počeli gubiti svoja skupocjena grla. Pronalazili bi osakaćene leševe goveda dok bi neka goveda jednostavno nestala. To je označilo ekonomsku katastrofu. Od 80 goveda u konačnici je izgubljeno 12 skupocjenih grla što je bilo potpuno neprihvatljivo. Obitelj je dovedena na rub opstanka. Tom Gorman često je provodio noći na otvorenome. Pokušao je pronaći uzročnike čudnih fenomena. Bio je uporan. Sumnjao je kako je njegova obitelj zahvaćena nekim čudnim pokusima koje izvodi vojska. Želio je uhvatiti vojne agente na djelu.

Svibanj 1996. označio je prekretnicu. Tijekom noćnog dežurstva zamijetio je u polju blještavu plavu kuglu, nešto manju od košarkaške lopte koja je lebdjela neposredno iznad zemlje. Bila je to već uobičajena pojava na farmi. Tomova tri psa odmah su usmjerila svoju pozornost prema pojavi. On je obično štitio svoje životinje i pazio je da ne dolaze u kontakt s čudnim manifestacijama. Ovaj put izgubio je strpljenje. Pustio je pse koji su odmah potrčali prema kugli. Izgledalo je kao da je kugla vođena nekakvom inteligencijom. Vješto je izbjegavala pse kao da se s njima poigrava. Psi su skakutali pokušavajući je uhvatiti. Kugla ih je polako vukla prema gustom grmlju. Tada je Tom izgubio iz vidika svoje pse. Čim su ušli u splet grmlja začuo je uzdahe agonije. Psi su počeli snažno cviliti. Uslijedila je smrtna tišina. Uplašeni Tom donio je odluku da se vrati natrag u kuću. Zaključio je kako je najpametnije da ujutro istraži cijelu stvar. Sljedeće jutro otišao je na mjesto okršaja. Našao je tri kruga sasušene trave. U središtu svakog kruga bila je mala crna masa tj. sprženi ostaci pasa. Ti psi ne samo da su bili dobri čuvari, već su bili i dragi kućni ljubimci. Dnevne traume su se nastavile. Obitelj je bila iscrpljenja psihički, fizički i financijski. Djeca su popustila u školi. Supruga je zbog glasina izgubila posao u lokalnoj banci. Gormani su bili prinuđeni da svaku noć spavaju u dnevnom boravku na podu radi zajedničke zaštite. Očaj je učinio svoje i Tom je pokušao pronaći bilo kakvu pomoć. Bilo im je dosta svega.

Tako je priča dospjela i u medije. NIDS je imao terenske istraživače raspoređene diljem SAD-a. Jedan od istraživača zamijetio je priču o ukletoj farmi i odmah je obavijestio središnjicu u Las Vegasu. Osnivač NIDS-a, Robert Bigelow i njegov tim odmah su krenuli putem Utaha. Tamo su se našli s Tomom gdje su još jednom saslušali njegove navode. Bigelow je odmah iskazao svoj interes da otkupi imanje. Ponudio je Gormanovima 200,000 dolara. Obitelj je pristala i to je bio kraj njihove agonije. Bigelow je imao plan. Želio je stvoriti interaktivni paranormalni laboratorij koji bi pratio fenomene na licu mjesta. Tijekom istrage, NIDS je intervjuirao i prijašnje vlasnike farme. Zaključili su kako fenomen ima zemljopisnu i dugogodišnju tradiciju na tom području.

Stručna ekipa NIDS-a odmah je preuzela stvar u svoje ruke. Počeli su istraživati folklor i povijest mjesta. Stupili su u kontakt s Juniorem Hicksom, umirovljenim srednjoškolskim učiteljem iz Roosevelta. Hicks je bio poznat kao lokalni istraživač paranormalnih fenomena. 1951. tijekom predavanja, on i njegovi učenici vidjeli su NLO kako leti iznad škole. To je inspiriralo Hicksa da počne prikupljati svjedočanstva s tog područja. Prikupio je oko 400 slučajeva od kojih su mnogi uključivali viđenja NLO-a. Viđenja datiraju još od 1770-ih kada su prvi španjolski doseljenici zabilježili bliski susret s NLO-om. Ljudi su imali povjerenja u Hicksa pa je uspio prikupiti i predaje indijanskog plemena Utea koji imaju rezervat na tom području. Njihov folklor također govori o viđenjima natprirodnih bića. Oni ih nazivaju Skinwalkerima. Skinwalkeri su zli vračevi koji su opsjednuti demonima. Imaju kožu blijede boje i hrane se leševima. Mitovi kažu da Skinwalkeri mogu mijenjati svoj oblik. Mogu se pretvarati u životinje i vukodlake. Središnji fokus u predajama Utea je zloglasna farma na kojoj su Gormani imali zastrašujuća iskustva. Indijanci ju nazivaju „Skinwalkerovom stazom“ i smatraju je ukletim mjestom. ........ NASTAVLJA SE......